Pošto smo utvrdili da se moj šestogodišnjak zaljubio u Leu, krenula je salva pitanja koja se rastegla ne na jedno poslije podne, već se rasteže danima.
- Mama, hoćeš ti pitati Leu da mi bude cura?
- Koliko dugo vremena treba da se ona u mene zaljubi?
- Zašto mi stalno govori 'daj, pusti me na miru?
- Zašto Luki daje peju a meni neće?
Ja pokušavam ostati ozbiljna i biti mudar i čvrst oslonac. Pokušavam mu približiti kompliciranu prirodu žena.
- Ma ona se stidi pa pravi fintu da joj se ne sviđaš. Takve su ti ženske, stidljive. Probaj ti nju ignorirati malo.
- Što je to ignorirati? Jesi ti tako zafrkavala tatu? Kako je mogu malo voljeti, malo ne voljeti, ha?
Onda se smrčio, previše je to bilo za tu malu mušku glavu.
- Ma, neću joj ništa dati. Ti joj odnesi tog medveda sa srcem. Ja neću!
Čini mi se da sam nešto gadno, da 'prostite sjebala. Možda sam ga ipak trebala poslati tati.
:DDDDD
trebao sam googlati da te pronađem. Mogla si barem ostaviti link. Za početak puno sreće na novoj adresi.